Ili bolje rečeno: nakon 3 mjeseca korištenja, evo kratke i slatke recenzije ovog telefona.
Za početak, postavimo stvar ovako: razmišljao sam da koristim svoj sada već stari Redmi Note 9 Pro kao svoj poslovni uređaj — to jest, telefon za kompanijske aplikacije, prijave i sisteme e-pošte. Ali pojavio se problem: ovaj telefon je sada star skoro 5 godina, a posljednja zvanična verzija Androida na njemu je Android 12. Čak i ako se odmaknem od starijih verzija Androida, šta ću uraditi — ponovo flešovati prilagođeni ROM na njega, samo da bih na kraju dobijao poruke o greškama jer je telefon previše ograničen za aplikacije koje su mi potrebne?
Ma ni govora, to me natjeralo da istražujem jeftine, ali pristojno moćne i solidno podržane Android telefone. Moje jedino pravilo je bilo da mora imati barem Android 14 i najmanje 2 godine sigurnosnih ažuriranja. Ažuriranja verzije Androida nisu bila toliko važna, s obzirom na to da sam još uvijek čekao da Android 15 stigne na moj Poco F5 uz zvanično izdanje HyperOS 2.0. Osim toga, većina ažuriranja u današnje vrijeme bazira se na sigurnosti, tako da mi je to bio minimalan zahtjev. Druga stvar je bila najmanje 4 GB RAM-a i brend za koji znam da može isporučiti oboje.
Kada sam birao uređaje, imao sam nekoliko opcija na umu: jedna je bila stariji, ali još uvijek nadogradiv na Android 15 — Redmi 13C, osnovni model sa 4 GB RAM-a, koji je tada bio na sniženju. Druga opcija je bila, takođe od Xiaomija i ispod 100 €, Redmi A3, ali to nije bio model sa 4 GB RAM-a i dolazio je sa sistemom Android 14 GO Edition, što je bilo iritantno. Sljedeći korak naprijed bio je ovaj uređaj, Redmi 14C. Ovaj mi se svidio: dobio sam opciju sa 8 GB RAM-a i 256 GB memorije za 110 € na sniženju, plus što pokreće puni Android 14 (za sada). Još jedna opcija koju sam gledao bio je Honor X6b, ali u osnovnoj konfiguraciji sa 4 GB RAM-a i 128 GB memorije po istoj cijeni kao Redmi 14C. Tako da je izbor bio lak — više RAM-a i više interne memorije (koju vjerovatno nikada neću napuniti, ali koga briga).
Sada predimo na osnove uređaja: pokreće ga Mediatek Helio G81 Ultra SoC, ima 4, 6 ili 8 GB RAM-a, 64, 128 ili 256 GB memorije, 6,88-inčni TFT LCD ekran sa frekvencijom osvježavanja od 120Hz i još mnogo toga. Više detalja možete pronaći na Xiaomi stranici ili na GSMArena za kompletne specifikacije.
Što se tiče mog korištenja, lično nisam imao nikakvih problema sa telefonom — radi besprijekorno. Ne, ne lažem; ozbiljan sam. Može pokrenuti nekoliko aplikacija za autentifikaciju u pozadini, AdBlock aplikaciju, 3CX komunikator za razgovore i provjeru poslovnih poziva (posebno korisno tokom kasnih noćnih smjena kada utišamo zvuk zvona radi mira). Naravno, aplikacije društvenih mreža također rade odlično, a može podnijeti i manje zahtjevne igre poput Candy Crush Saga.
Što se tiče hardvera, glavna kamera od 50 Mpx je sasvim u redu za brze fotografije koje trebate poslati, a prema mojim testovima pri pristojnom svjetlu, fotografije izgledaju odlično (evo male galerije slika u različitim uslovima osvjetljenja, od dana do noći). Kvalitet videa je ograničen na 1080p, ali to nije bitno pošto se telefon uglavnom koristi za razgovore i eventualno poneki video poziv, za šta je prednja kamera savršena. Za sigurnost posjeduje skener otiska prsta u tasteru za zaključavanje, što je u rangu mog primarnog uređaja, Poco F5 — ništa sporije, ništa manje precizno ako ga pravilno podesite.
Trajanje baterije je pravi šampion. I to mislim ozbiljno. Iako u kutiji dobijate samo telefon, iglicu za vađenje SIM kartice i USB-A na USB-C kabl (bez punjača), on se može napuniti na mom 67W Poco F5 punjaču od oko 20% do 100% za 90 minuta ako nema obavještenja. U svakodnevnoj upotrebi, bez problema traje do 3 ili čak 4 dana, u zavisnosti od toga koliko se dopisujem preko mobitela ili da li ponekad odigram nešto poput Candy Crush Saga 😛 Eto, toliko sam sada star — testiram igre koje se lako igraju na telefonima, nema više Call of Duty Mobile ili Genshin Impact za mene 🤣
Sada dolazimo do loših strana: da, telefon pokreće Android 14 i HyperOS 1.0, ali ne u potpunoj verziji, pošto neke funkcije nedostaju (vjerovatno zbog SoC-a). Ažuriranja dolaze na tromjesečnoj bazi, i tokom moja 3 mjeseca korištenja redovno sam primao sigurnosne zakrpe. Također sam prijavio telefon u Mi Pilot program za beta izdanja kako bih testirao Android 15 kada stigne (baš kao što ga testiram na Poco F5, gdje sam Mi Pilot beta tester za Android 15 i HyperOS 2.0 od prvog dana, bez ikakvih problema).
Zaključak: da li bih preporučio ovaj uređaj ili njegovog rođaka sa drugim imenom, ali istim specifikacijama, Poco C75? Da — posebno ako niste zahtjevan korisnik pametnog telefona ili vam je potreban rezervni uređaj da odvojite privatni i poslovni život. I to samo ako vam je maksimalni budžet prije carina oko 120 €; u suprotnom, postoje drugi uređaji brendova poput Honora, Motorole ili čak Samsunga koji bi bolje odgovarali vašim potrebama.
Ah, i jedno kratko ažuriranje od 21. juna 2025: Prije samo nekoliko dana, ovaj isti uređaj je dobio ažuriranje na Android 15, te sada radi na sistemu HyperOS 2.0. Da budemo pošteni, to nije u potpunosti puna verzija HyperOS 2.0 sistema — neke funkcije još uvijek nedostaju, vjerovatno zbog hardvera — ali, hej, lijepo je vidjeti da Xiaomi drži obećanje o redovnim tromjesečnim ažuriranjima, čak i za nižu srednju klasu telefona kao što je ova. Sigurnosne zakrpe i dalje stižu kao što je i očekivano, tako da tu nema nikakvih pritužbi.
Tekst je provjeren radi jasnoće i lektorisan korištenjem alata Perplexity AI.
Naslovna fotografija je snimljena na Poco F5.