Ili da to gledamo ovako: prošla su 3 mjeseca, a ovo je kratka i slatka recenzija ovog telefona.
Za početak, postavimo stvar ovako: razmišljao sam o korištenju svog sada već starog Redmi Note 9 Pro uređaja kao poslovnog telefona — odnosno, telefona za službene aplikacije, prijave i sustave e-pošte. No, bio je jedan problem: ovaj je telefon sada star gotovo 5 godina, a posljednja službena verzija Androida na njemu je Android 12. Čak i da se maknem od starijih verzija Androida, što ću napraviti — ponovno instalirati prilagođeni ROM na njega, samo da bih na kraju dobivao poruke o pogreškama jer je telefon previše ograničen za aplikacije koje trebam?
Ma ni u ludilu, to me potaknulo na istraživanje jeftinih, ali pristojno moćnih i pouzdano podržanih Android telefona. Moje jedino pravilo bilo je da ima barem Android 14 i najmanje 2 godine sigurnosnih ažuriranja. Ažuriranja verzije Androida zapravo nisu bila važna, budući da sam još uvijek čekao dolazak Androida 15 na svoj Poco F5 sa službenim izdanjem HyperOS 2.0. Osim toga, većina ažuriranja danas se temelji na sigurnosti, tako da mi je to bio minimalan uvjet. Druga stvar bila je imati barem 4 GB RAM-a i marku za koju znam da može isporučiti oboje.
Kada sam birao uređaje, imao sam nekoliko opcija na umu: jedna je bila stariji, ali još uvijek nadogradiv na Android 15 — Redmi 13C, osnovni model s 4 GB RAM-a, koji je tada bio na akciji. Druga opcija je bila, ponovno iz Xiaomija i ispod 100 €, Redmi A3, ali to nije bio model s 4 GB RAM-a i dolazio je s Android 14 GO Edition sustavom, što mi je bilo iščekivanje živaca. Sljedeći korak bio je ovaj uređaj, Redmi 14C. Ovaj je bio super: uzeo sam opciju s 8 GB RAM-a i 256 GB memorije za 110 € na akciji, plus što vrtjeti puni Android 14 (za sada). Druga opcija koju sam gledao bio je Honor X6b, ali u osnovnoj konfiguraciji s 4 GB RAM-a i 128 GB memorije po istoj cijeni kao Redmi 14C. Izbor je dakle bio lak — više RAM-a i više interne memorije (koju vjerojatno nikada neću napuniti, ali koga briga).
Sada o osnovama uređaja: pokreće ga Mediatek Helio G81 Ultra SoC, ima 4, 6 ili 8 GB RAM-a, 64, 128 ili 256 GB memorije, 6,88-inčni TFT LCD zaslon od 120 Hz i još mnogo toga. Više detalja možete pronaći na Xiaomi stranici ili GSMArena portalu za potpune specifikacije.
Što se tiče mog korištenja, osobno nisam imao nikakvih problema s telefonom — radi besprijekorno. Ne, ne lažem; mrtav sam ozbiljan. Može vrtjeti nekoliko aplikacija za autentifikaciju u pozadini, AdBlock aplikaciju, 3CX komunikator za razgovore i provjeru poslovnih poziva (posebno korisno tijekom kasnih noćnih smjena kada utišamo zvono radi mira). Naravno, aplikacije društvenih mreža također rade odlično, a može podnijeti i manje zahtjevne igre poput Candy Crush Saga.
Što se tiče hardvera, glavna kamera od 50 Mpx je sasvim u redu za brze fotografije koje trebate poslati, a prema mojim testovima pri pristojnim svjetlosnim uvjetima, fotografije izgledaju odlično (evo male galerije slika u različitim svjetlosnim uvjetima, od dana do noći). Kvaliteta videa ograničena je na 1080p, ali to nije važno budući da se telefon uglavnom koristi za razgovore i možda povremeni video poziv, za što je prednja kamera savršena. Za sigurnost ima čitač otiska prsta u gumbu za zaključavanje, koji je u rang s mojim svakodnevnim uređajem, Poco F5 — ništa sporiji, ništa manje precizan ako ga dobro postavite.
Trajanje baterije je pravi šampion. I to mislim ozbiljno. Iako u kutiji dobivate samo telefon, iglicu za vađenje SIM kartice i USB-A u USB-C kabel (bez strujnog adaptera za punjenje), može se napuniti na mom 67W punjaču za Poco F5 od otprilike 20% do 100% za 90 minuta ako nema obavijesti. U svakodnevnoj upotrebi lako traje do 3 ili čak 4 dana, ovisno o tome koliko se dopisujem ili igram li nešto poput Candy Crush Saga s vremena na vrijeme 😛 Eto, toliko sam sada star — testiram igre koje je lako igrati na telefonima, nema više Call of Duty Mobile ili Genshin Impact za mene 🤣
Što se tiče nedostataka: da, telefon radi na Androidu 14 i HyperOS 1.0, ali ne u punoj verziji, budući da neke značajke nedostaju (vjerojatno zbog SoC-a). Ažuriranja stižu na tromjesečnoj bazi, i u moja 3 mjeseca korištenja uredno sam primao sigurnosne zakrpe. Također sam prijavio telefon u Mi Pilot program za beta izdanja kako bih testirao Android 15 kada stigne (baš kao što ga testiram na Poco F5, gdje sam Mi Pilot beta tester za Android 15 i HyperOS 2.0 od prvog dana, bez problema).
Zaključak: trebam li preporučiti ovaj uređaj, ili njegovog rođaka s drugim imenom ali istim specifikacijama, Poco C75? Da — posebno ako niste zahtjevan korisnik pametnog telefona ili vam treba pričuvni uređaj da odvojite privatni i poslovni život. I to samo ako vam je maksimalni budžet prije nameta oko 120 €; inače postoje drugi uređaji brendova poput Honora, Motorole ili čak Samsunga koji bi vam možda više odgovarali.
I još jedna brza obavijest od 21. lipnja 2025.: Prije samo nekoliko dana, upravo ovaj uređaj dobio je ažuriranje na Android 15, te sada radi na HyperOS 2.0 sustavu. Da budemo pošteni, to nije u potpunosti puna verzija HyperOS 2.0 sustava — neke značajke i dalje nedostaju, vjerojatno zbog hardvera — ali hey, lijepo je vidjeti da se Xiaomi drži svog obećanja o redovitim tromjesečnim ažuriranjima, čak i za nižu srednju klasu telefona poput ovog. Sigurnosne zakrpe i dalje pristižu kako se i očekivalo, tako da ovdje nema prigovora.
Tekst je provjeren radi jasnoće i lektoriran pomoću Perplexity AI alata.
Naslovna slika snimljena je uređajem Poco F5.